Generalno pravilo je prilično jednostavno: u kompaniji, sve se svodi na ciljeve. Ako od direktora marketinga dobijete zadatak da obezbijedite više lojalnih kupaca, morate da shvatite kako to da uradite. Ili, ukoliko je rukovodiocu prodaje cilj povećanje prodaje na nekom specifičnom segmentu tržita, opet morate da znate šta je potrebno uraditi za ostvarenje takvog cilja. Slični primjeri su brojni. Da biste ispunili sve ovo, često je neophodno da odgovorite na pitanja, poput:

Koji kupci redovno traže iste proizvode?
Kojim linijama proizvoda raste prodaja, a kojima opada?
Da li su neki od proizvoda popularniji u određenim djelovima zemlje?
Koje linije proizvoda su sezonske?
...itd.

Ovakvi podaci se čuvaju u raznim formatima: relacionim bazama podataka, spreadsheetovima, raznim ERP i CRM rješenjima, različitim datotekama i dokumentima. Posledica takve raznovrsnosti je nepostojanje uniformiranosti podataka, a samim tim i nemogućnost efikasne analize istih. Upravo na ovom mjestu, koncept poslovne inteligencije (eng. Business Inteligence) se nameće kao rešenje problema, s obzirom da predstavlja skup alata za prikupljanje i integraciju podataka iz različitih izvora (Data Warehouse), pregled i analizu istih (OLAP), te njihovu distribuciju unutar kompanije. Osnovna svrha ovog koncepta je izgradnja kvalitetne informacione osnove za podršku odlučivanju, sa akcentom na domen donošenja strategijskih odluka.